Gotovo da nema stranca koji nije očaran ćirilicom i koga srpski padeži, dijalekti i pravila ostavljaju ravnodušnim.
Srpski, iz grupe južnoslovenskih jezika, ima bogatu i raznoliku istoriju. Njegovi najveći predstavnici postali su simboli intelekta i prosvetiteljstva širom sveta, poput Ćirila i Metodija, Đure Daničića, Vuka Karadžića, Petra Petrovića Njegoša i, naravno, Dositeja Obradovića.
Srpski je jezik i ćirilice i latinice, jezik četiri dijalekta, ali se, ipak, jedan govornik šumadijsko-vojvođanske razume s govornikom prizrensko-timočke njegove varijante.
Srpski je jezik na kojem je napisan „Rat za srpski jezik i pravopis“ Đure Daničića i „Pesme“ Branka Radičevića davne 1847, jezik Nikole Tesle, ali i Laze Kostića, Branka Miljkovića…
U njemu su prisutni turcizmi, germanizmi, grcizmi, a sve češće i anglicizmi, tako da se može reći da je srpski jezik kolevka kultura, i kolevka koja je u sebe prihvatala i upijala razne kulture.